Photo of Guzva u 16ercu

Guzva u 16ercu

Guzva u 16ercu Radio

Music

FEATURED SONG
Mene Više Nema
  1. Play
  2. Play Next
  3. Add to queue
Mene Više Nema
Album:
Released: Feb 1, 2012
Label:
    1. Play
    2. Play Next
    3. Add to queue
    Mene Više Nema

    3:07

    101 plays
    1. Play
    2. Play Next
    3. Add to queue
    Pravo Glasa

    3:00

    25,723 plays
    1. Play
    2. Play Next
    3. Add to queue
    Vodja Plemena

    2:07

    15,593 plays
    1. Play
    2. Play Next
    3. Add to queue
    Slavuj

    3:08

    2,203 plays
    1. Play
    2. Play Next
    3. Add to queue
    Kifla

    3:15

    2,013 plays

General Info

  • Genre: Pop Punk / Punk / Rock

    Location OSIJEK / BILJE, Cr

    Profile Views: 133258

    Last Login: 12/4/2011

    Member Since 1/23/2006

    Website http://www.msplinks.com/MDFodHRwOi8vd3d3Lmd1enZhdTE2ZXJjdS5jb20=

    Record Label http://www.dirtyoldempire.com/label/index.html

    Type of Label Indie

  • Bio

    ..ETO, TU KLIKATI KOG ZANIMA BIO.. a inace, Mutin za koncerte broj telefona je ++385.(0)91.484.25.36. ima josh....099 4716 15 92 dadadada mail guzvau16ercu[et]gmail.com JE NE REGRETTE RIEN – osvrt benda na vlastiti album Snimljen je i objavljen treći album našeg benda čime se ispoštovala dosadašnja dinamika objavljivanja novih materijala svakih 5 godina. Nažalost ili na sreću, nismo profesionalci i nismo u obvezi često svirati i izdavati albume ali je važno da to ipak, na kraju napravimo i tako učinimo zadovoljstvo sebi i svima kojima to nešto znači. „Je ne regrette rien" je naslov ovog, ipak malo drugačijeg albuma, benda koji se upravo nalazi u najboljim godinama. Napravili smo tek mali odmak od dosadašnjeg zvuka ali rekli bi da je on više rezultat razvoja tehnike nego nas samih . Moramo naglasiti da to nije slučajno jer glazbu pišemo za naše fanove, ne samozadovoljavamo se njome. To ostavljamo jazz i soul zvijezdama. Osim toga, ostati dosljedan jedinstvenom izričaju je vještina koja uspijeva samo onima koji su na njemu dostigli vrhunac vlastitog razvoja ili karakterima kojima je vlastiti izričaj u potpunosti pod kontrolom. Mislimo da je kod nas kombinacija oba uvjeta što implicira da jedni, iz nekog sadističko-mazohističkog razloga pristaju ne koristiti vlastiti potencijal u potpunosti ali to nije tema ovog osvrta. Ono po čemu se ovaj album razlikuje od ostalih je to što na njemu, po prvi put postoje 2-3 ultimativna hita, 2-3 vrlo solidne pjesme i 2-3 pjesme koje će se, da tako kažemo, svidjeti samo nekolicini. Rekli bi da je ovo definicija albuma koji će naći put do komercijalnog uspjeha ali budući da je riječ o Gužvi u 16-ercu onda sa sigurnošću možemo odahnuti jer ta opasnost ne postoji. Imala je Gužva puno više prilika za prodaju tamo negdje krajem prošlog i početkom ovog tisućljeća pa se to ipak nije dogodilo. Ne bi bilo fer reći da je sve bilo s namjerom ali činjenica je da unatoč mnogim poslovnim izazovima nismo promijenili odnosno prilagodili svoj pristup glazbi komercijalnim zahtjevima izdavača, medija niti organizatora koncerata i festivala. Da bi nam sad bilo puno komotnije i da bi vjerojatno bili i sretniji da jesmo (jer to godine sigurno donesu i toga se ne treba stidjeti niti je moguće od toga pobjeći) vrlo je lako moguće ali to nikada nećemo saznati. Zbog toga je upravo naslov ovog zadnjeg albuma i naslovna pjesma koja ga nosi sve što želimo reći nakon godina koje su nam produžile mladost. Ne žalimo za ničim, a novim klincima koji sanjaju poručujemo da neće ni oni bez obzira što na kraju uspjeli napraviti od željenog. Ono što moraju je pokušati jer mladost i bezbrižne godine upravo zbog toga i postoje. Nikada kasnije neće biti prilike za takvu privilegiju. Svatko kome je imalo blizak zvuk punk rocka trebao bi poslušati cijeli album i sigurno će si moći izdvojiti 2-3 pjesme za sebe, a svirku uživo nikako ne treba propustiti jer su naši nastupi u potpunosti nepredvidivi. Rijetko dolazimo u punom sastavu odnosno s oba gitarista koji su stilski potpuno različiti što znači da su i nastupi uživo takvi, frontman je izrazito osjetljiv na publiku i komunikaciju s njima što koncerte može odvesti u različite smjerove od čiste komedije do paranoje često na istom nastupu, a iznad svega treba obratiti pozornost da su festivalski nastupi gdje zgusnemo repertoar u 45 minuta, pogotovo ako smo u punom sastavu, izrazito nabijeni zvukom, energijom i dobrom zabavom. Ovo maloprije je bio otvoreni poziv na slušanje albuma i dolazak na koncert ali ne zamjerite, to nam je bitno, ne želimo svirati sami sebi. TURNEJA Turneja na kojoj uvježbavamo nove pjesme i cjelovečernje koncerte je počela nastupom u Vinkovcima na Rock Manifestu – humanitarnom koncertu nazvanom po vinkovačkoj rock legendi Marinu Pokrovcu, 26.12.2011g. Upravo jedan takav koncert nam je trebao za uvod; odlična organizacija, više nego korektan i ljudski odnos prema bendovima, festivalski 45ominutni nastup s dobrim bendovima, nastup u susjedstvu…. Dobro smo odsvirali, odlično komunicirali s publikom i Mengele se više nego dobro najeo kupusa i božićne svinjetine što se osjetilo na putu nazad. Nastup Septica-e nas je podsjetio da ima nade za ovaj planet, a pjesma u kojoj deda na ćuni pravi sklek da nismo jedini u godinama koje nose svoje. Kawasakiju čestitamo na mogućnosti da s toliko alkohola u sebi mogu odsvirati tako dobro ali znamo da je u njihovom slučaju ipak riječ o vrhunskim i iskaljenim instrumentalistima + Tonfa. I još jedna anegdota za kraj, bivši basist Pipsa, a sadašnji Kawasakija pita Mutu, citiram: „Sjećaš li se kad smo ono išli zajedno na svirke, kad smo bili na vrhu……..?" – Citiram Mutu: „Jesil ti pri sebi, kad smo mi bili u vrhu….ha ha ha." Jebote, što nam netko ranije nije rekao da smo na vrhu, ovako ispada da smo se svih ovih godina spuštali ! Ljubljana – Menza pri koritu – 30.12.2011.g. Dan pred novu godinu doveo nas je u oazu skvota kakvu još naše uglađene oči nisu vidjele. Vidjeli smo i veće okupljanje i životarenje u prostorima bez vlasnika ali ovako organizirano ne. Svaka čast kompleksu u kojem se nalazi nekoliko klubova, prostora za živjeti, okićenog skulpturama, umjetninama i entuzijazmom čiji nam je izvor nepoznat. Na ulazu čak postoji i rampa sa senzorom i kućicom za portira. Kasnije saznajemo da je u pitanju bivši vojni objekt-vojarna koja se nalazi gotovo u centru grada….čisti Berlin. Ovom prilikom pozivamo Nick Cave-a da održi tamo koncert i ostane mjesec dana. Opet odlično gostoprimstvo, koje nas je podsjetilo na isto takvo iz Metlike koje je svega nekoliko kilometara od Ljubljane i gdje smo svirali na poziv mirnih i dobrih ljudi, vlasnika najstarijeg ugostiteljskog lokala u tom malom gradiću na granici. Svirka je prošla odlično, a Muto je uporno pokušavao komunicirati sa Slovencima da bi se na kraju uspio porječkati s nekom curom iz Zagreba koja je došla u Ljubljanu na koncert i koja je, pod utjecajem opijata, prevrtala monitore, rušila mikrofone i polijevala nas pivom na bini. Legendarna je Mutina izjava kada u jednom trenutku toj djevojci poručuje kroz šalu: „ ej, slušaj, mi još nismo ušli u europu, mi tučemo žene...." Nadam se da je djevojci to večer bilo ispunjeno zabavom i neka se slobodno javi i drugi put, ništa joj ne zamjeramo, dapače, mi volimo pankere. Mrvica i Šank su nastupili poslije nas i to je bilo poprilično nabijeno i emotivno, moram priznati da ih nisam nikada čuo od početka do kraja i da imaju pohvalu ako im išta znači. Posebno nam se dojmila kompozicija pod nazivom Kurva gdje Mrva omalovažava neku žensku osobu nazivajući je kurvom. Naš basist Mengele je za taj dan popio oko dvadesetak boca piva, a ujutro je pojeo salatu od slanine, kobasice, punomasnog sira i svježe feferone koju si je napravio kod kuće u Baranji. Na putu do Zagreba je uglavnom šutio i jaukao podsjećajući na hrabrog Stanka iz Beča koji je pred kamerama probao najljuću feferonu na svijetu. U poslijepodnevnim satima je došao k sebi, a mi smo bili na putu za Zagreb. MOČVARA – doček nove godine 31.12.2011. Čestit imendan našem prijatelju Mraku kojeg se obavezno sjetimo kad prepričavamo neka sranja i pijančevanja iz prošlosti ali nikad kada pričamo o budućnosti . Prije svega hvala Močvari i Six-u koji su nas ubacili na zabavu u posljednjem trenutku i time nam „prepolovili daleki put". Svirali smo 40tak minuta, a kako je nastup bio samo dio zabave i kako je najavljen u posljednjem trenutku očekivali smo neobavezan, nenametljiv i opušten nastup kakav je i bio. Oni koji nas inače slušaju su uživali, a one koji ne, nismo dugo gnjavili. Zvuk je bio poslovično odličan (poslovično za Močvaru) i vjerujem da ćemo kroz promociju albuma još jednom doći u ovaj prostor koji je zaista nezaobilazna stanica svim ozbiljnim sviračima. Nova godina ko nova godina, alkohol i veselje. 13.01.2012.g. Šibenik Petak je trinaesti, dan kojeg je netko tamo bezveze nazvao nesretnim, najvjerojatnije želeći to iskoristiti u komercijalne svrhe. Mi povezujemo dvije nesretne stvari s tim datumom ; prvo nam je na taj dan crko kombi na pola puta što nas je koštalo živaca, novaca i godina, a drugi put (upravo danas) nam nitko nije javio da je koncert u Šibeniku otkazan pa smo mi ipak došli na svirku koje na kraju, zbog propusta organizatora, nije bilo. Nećemo duljiti o ovom nemilom događaju osim što želimo reći da nam je zaista žao što nismo svirali i da ćemo sigurno doći u Šibenik jer nam je ostao u lijepom sjećanju od prošli put. Pozdravljamo punkera Hlapića kojeg pamtimo po tome što nam je Hitna pomoć prvi put u karijeri morala doći na nastup jer je on ( u zanosu i plesu ) pao preko nekog stola i slomio/iskrenuo nogu te takav ostao nepomično ležati na podu do dolaska hitne. Kako smo se navečer i ujutro provozali s kombijem po gradu, sreli smo dosta ljudi koji su nas zaustavljali i pitali tko nas je „zajebo" i da li su se osramotili što su nas doveli u glupu situaciju. Nitko nas nije zajebo niti se osramotio, te se stvari događaju, a mi ćemo sigurno doći to odsvirati, ako možemo birati onda u ljeto. 14.01.2012.g. Split – O'HARA Ako što volimo u ovim svirkama onda je to probuditi se nemamuran i otići popiti kavu na terasu u nekom gradu na moru. To su iznimno rijetke situacije, ali se upravo to dogodilo 14.01.2012.g. u Šibeniku. Doduše, nije bilo ljeto ali nije bilo ni hladno tako da smo kupili novine, sjeli na terasu i čitali osvrt Ante Tomića na Tuđmanovu poeziju, kako je Mađarska pred bankrotom i što kaže Ivica Kostelić uoči slaloma u Wengenu. Gledajući u more s te terase, putem prema Splitu i u Splitu ispred kluba O'Hara, more nam je svakome ponaosob govorilo : „ ….opusti se, boli te kurac za sve……ššššš…..ko ih jebe na poslu, kod kuće i u bendu……šššššš…..užživaaaaaj." Takvi rekuperirani smo došli u klub, uštimali se i počeli piti, prvo naglo da bi usporili kako se bližio nastup. Domaćini su opet bili više nego gostoljubivi tako da smo pomislili kako postajemo ozbiljan bend. Onda smo se sjetili zajeba od jučer i spustili se na zemlju. Klub je bio solidno popunjen ali ne i krcat tako da ćemo i u Split doći ponovo kad nas ovi svi spotovi koje planiramo snimiti učine malo većim zvijezdama nego što sada jesmo. Poznati i prepoznatljivi Nikša je došao na štakama i takav kljakav proveo većinu koncerta ispred bine na čemu mu od srca zahvaljujemo. Hvala i malom Đubretu što je bio i pohvalio nastup ali moramo reći kako nam je ipak žao što nisu došli neki poznatiji Splićani kao npr. Balakov ili Pešalov jer nam je npr. u Rijeci na koncertu (vjerojatno slučajno) bila njihova najpoznatija sportašica Janica Kostelić. Ima još jedna mala sitnica sa samog kraja dana, naime negdje oko 4 ujutro smo otišli na topli sendvič u Poljičkoj ulici. Naš bubnjar je obavio malu nuždu pored trafike tik uz drvo, a lokalni Djibril Cisse, jedan od onih koji se mogu naći u svakom kutku naše ali i susjednih država, izustio je legendarnu policijsku :" jel tako pišaš i kod kuće?". Nije bilo fizičkog obračuna jer smo svi, uključujući i napadača Lazija, bili na izmaku snaga i trijezni. Ali to nije sve, za kraj se pobrinuo Mengele koji je na upit prodavača što da mu stavi kao prilog u sendvič rekao: „Sad će te zabolit glava he he….ajvar, majonezu, kečap…….aaaaa…imal vrhnja….aaaa….onda luk, zelenu salatu, kupus……….da vidimo…….pečene krumpiriće, bravo,bravo…eeeee……šta je ono, čili? Može čili, malo kukuruza, malo rajčice, krastavac neću." Prodavač se, prije nego je zatvorio sendvič, uhvatio slanika kako bi rutinski malo i posolio, na što je Mengele skočio: „Ne soli!!! Sol nije zdrava."

  • Members

    Muto: VOKAL, - Kemo: GITARA, - Jela: GITARA, - Matak:BUBANJ, - Mengele: BAS

  • Influences

  • Sounds Like

    .. ....

Stream

  1. Guzva u 16ercu

    featured a new track:

    • Post a comment...
      • Josip Walter

        pise na faceu da tu ima text pjesme, al ja ga ne vidim nigdje o.O

        3 months ago
  2. Guzva u 16ercu

    just earned the Eyes Peeled badge

  4. Sabina Margita Stefanović liked this.

Comments

Post a comment...
10 of 2563More

Login

Forgot password?

Need an account? Sign up